Bolesti oka

Bolesti oka

Očna mrena ili kararakta

Očna mrena ili kararakta je bolest oka koja uzrokuje zamućenje očne leće. Zadatak očne leće je fokusirati ulazeće zrake svjetla tako da padaju u fokus na mrežnici. Zamagljena leća sprječava prolaz zraka svjetla, te dolazi do smanjenja vidne oštrine.

Postoje četiri tipa očne mrene, to su: prirođena mrena, staračka mrena, sekundarna mrena i traumatska mrena. Najčešće se susrećemo sa tzv. staračkom mrenom, koja je povezana sa starenjem. Čak u 60 % populacije, između 65 i 74 godine starosti javlja se očna mrena. Razlozi nastanka još uvijek nisu potpuno razriješeni. U rizične faktore prije svega spadaju dob, spol (veća je učestalost kod žena), pretilost, dugotrajno korištenje određenih lijekova, pušenje itd. Na očnu mrenu nailazimo i kod mladih ljudi i ljudi srednje životne dobi, gdje je razlog nastanka očne mrene većinom; šećerna bolest, komplikacije određenih bolesti oka, ili ozljede oka koje kasnije rezultiraju nastankom očne mrene. Prirođena mrena se javlja kod djece, uglavnom kao posljedica neke virusne infekcije majke tijekom trudnoće.

Opravdan razlog posjeta očnog liječnika je bilo kakva poteškoća sa vidom. Doktor temeljitim pregledom oka pronalazi razlog pogoršanja vida i prepisuje potrebnu terapiju.

 

Očni tlak- Glaukom

Glaukom je bolest pri kojoj dolazi do degeneracije i odumiranja očnog živca. Očni živac  prenosi sve informacije o slikama koje ulaze u naše oko, i njegovo oštećenje vodi ka potpunom gubitku vida.

Glavni uzrok glaukoma i degeneracije očnog živca je povišeni očni tlak. Ako se u oku nakupi prevelika količina očne vodice koja ne može otjecati, ta tekućina započinje potiskivati osjetljive očne strukture, posebno očni živac. Očni živac može nakon određenog vremena potpuno odumrijeti. Obmana glaukoma leži u tome, što u početku pacijent nije svjestan bolesti. Povišeni očni tlak ne uzrokuje nikakve bolove ni druge probleme. Ako čovjek nije obavio potpuni pregled, svoju bolest primjećuje tek s početkom gubitka vida. Zbog toga je iznimno važno redovno ići na kontrolu oka.

Glaukom može nastati i pri niskim vrijednostima očnog tlaka. Na drugu stranu visoke vrijednosti ne moraju značiti da će glaukom nastati. Neki ljudi imaju povišene vrijednosti intraokularnog tlaka cijeli život, a od glaukoma nikad ne obole. Obično se može reći da je normalna vrijednost očnog tlaka od 10 do 21 mmHg (milimetara žive). Vrijednost između 10 i 21 mmHg je vrlo individualna, te intraokularni tlak i cijelo stanje oka treba redovito kontrolirati.

 

Konjuktivitis

Konjuktivitis  ili tzv. “crveno oko”  je upala prozirne i glatke sluznice koja prekriva unutrašnju površinu očnog kapka. Upala se pojavljuje u mnogim oblicima; od blagog crvenila, povećanog suzenja, akutne gnojne upale, pa sve do dugoročnih problema povezanih s poremećajem lučenja suza.

Uzroci nastanka konjuktivitisa mogu biti raznoliki: infekcija, alergija, povezanost s nekom drugom bolesti.

Zarazni konjuktivitis obično je uzrokovan virusima koji se najčešće prenose kontaktom.

Među konjuktivitise koji nisu zarazni spada alergijski konjuktivitis, koji se pojavljuje za vrijeme sezone peludi, ali može imati i cijelo godišnji karakter. Alergiju također može izazvati prašina, životinjska dlaka i kozmetika. Suha upala spojnice se odnosi na situaciju kada oko ne luči dovoljno suza ili su suze loše kvalitete, te površina oka nije dovoljno vlažna.

Poteškoće se također mogu pojaviti tokom boravka u nečistim prostorijama, te pri dugotrajnom opterećenju očiju (primjerice pri radu na računalu). Loše utječu i smog, dim cigareta, suhi zrak…

Posebno bi trebali biti oprezni nosioci kontaktnih leća. Kada se pojavi upala ili izrazito crvenilo, kontaktne leće odmah skinite i posjetite očnog liječnika.

 

Suho oko  

Suho oko ili točnije rečeno sindrom suhog oka je stanje, pri kojem dolazi do smanjenja lučenja suza ili do smanjenja njihove kvalitete. Suze tvore glatku površinu oka koja ima veliki udio u postizanju oštrine vida, osigurava prolaz kisika do rožnice, te vlaži površinu rožnice i spojnice.

Suze stvaraju na površini oka tzv. suzni film koji se sastoji od tri sloja. Neposredno na površini rožnice i spojnice nalazi se mukozni sloj, koji je produkt vrčastih stanica spojnice. Drugi sloj je vodeni sloj kojeg proizvode suzne žlijezde, a oba sloja su pokrivena lipidnim (uljnim) slojem, koji je produkt Meibomovih žlijezda na rubu očnih kapaka. Suze sadrže enzim lizozim koji ima protuupalni učinak.

Mogući su mnogi uzroci sindroma suhog oka. Npr. snižena efikasnost žlijezda ili njihovo odumiranje uslijed bolesti (npr. autoimune bolesti). Na kvalitetu suznog filma također utječu hormonske promjene ili uzimanje određenih lijekova (na primjer nekih antialergetika). Ova se bolest često pojavljuje u žena nakon menopauze.

Problemi sa suhim okom započinju bez većih simptoma, ali se postupno pogoršavaju. Najčešće se pacijenti žale na iritaciju očiju, osjećaj stranog tijela u oku, ponekad svrbež, a u uznapredovalom stadiju bolesti na bol, te snažnu fotofobiju.

 

Dijabetička retinopatija

Dijabetička retinopatija jedan je od vodećih uzroka sljepoće u suvremenom svijetu. Rizik od sljepoće u dijabetičara je približno 10 do 20 puta viši nego u ljudi koji ne pate od te bolesti. Simptomi dijabetičke retinopatije su u roku od dvije godine nakon dijagnoze dijabetesa prisutni u samo 2 do 7% dijabetičara tipa I i približno u 20% dijabetičara tipa II. Nakon 25 godina trajanja dijabetesa 80 do 100% dijabetičara tipa I i II imaju simptome dijabetičke retinopatije.

Dijabetes može utjecati na sve segmente oka, ali najčešće utječe na mrežnicu (retinu). Oštećenje mrežnice oka u dijabetičara je karakterizirano specifičnim promjenama, te su pogođene prije svega krvne žile mrežnice. Promjene se mogu pojaviti izbočenjem na kapilarima (mikroaneurizme), koji zbog proširenja svoje stjenke pucaju, te nastaju sitna točkasta krvarenja. Kasnije može doći do stvaranja novih krvnih žila (neovaskularizacije) i stanje može dovesti do potpune sljepoće.

 

Senilna makularna degeneracija

Senilna makularna degeneracija je bolest oka povezana sa starenjem koja postupno uništava centralni vid. Centralna vidna oštrina nam je potrebna za precizan vid i svakodnevno obavljanje zadataka poput čitanja i vožnje.

Ova bolest zahvaća žutu pjegu (makulu), najrazvijeniji dio mrežnice, odnosno mjesto najjasnijeg vida. Mrežnica pretvara svjetlosni signal tj. sliku koju gledamo u električne impulse, a zatim provodi te impulse do središnjeg živčanog sustava.

Senilna makularna degeneracija ne uzrokuje bol. U nekim slučajevima, bolest se razvija vrlo sporo tako da oboljeli niti ne primijete razliku u svojem vidu. Kod drugih se bolest razvija puno brže, te može uzrokovati gubitak vida na oba oka. Pojavljuje se u dva oblika: suhom i vlažnom.

 

Odignuće ili ablacija mrežnice

Odignuće ili ablacija mrežnice je ozbiljno stanje oka kod kojeg se receptorski slojmrežnice odigne od pigmentnog epitela mrežnice. Mrežnica ne može funkcionirati ukoliko su ti slojevi odvojeni, te može nastupiti trajni gubitak vida.

Ako odjednom počnete primjećivati točkice, pojavu paučine pred vašim očima ili bljeskove svjetlosti, postoji mogućnost da imate odignutu mrežnicu. Simptomi mogu biti i slabiji ili zamućen vid, te primjećivanje sjene ili zavjese koja prekriva vidno polje pri vrhu oka ili sa strane.

Ovi znakovi se mogu pojavljivati postepeno – kako se mrežnica odvaja od potpornog tkiva, ili odjednom – kada se mrežnica potpuno odvoji od unutarnjeg potpornog tkiva.

Odignuće mrežnice je bezbolno. Ukoliko primijetite bilo koji od navedenih simptoma, što prije posjetite oftalmologa. Brzi tretman će vam povećati izglede za obnavljanje izgubljenog vida.

Uzrok odvajanja mrežnice može biti ozljeda oka ili lica, te visoki stupanj kratkovidnosti. Iznimno kratkovidne osobe imaju izdužene očne jabučice i stanjenu mrežnicu za koju postoje veći izgledi da će se odvojiti.

Operacija očne mrene, tumori, razne bolesti oka, bolesti poput dijabetesa i anemija srpastih stanica također mogu uzrokovati odignuće mrežnice.

 

Keratokonus

Keratokonus je degenerativna bolest rožnice, pri kojoj se rožnica stanjuje i mijenja svoj oblik. Budući da prednja ploha rožnice igra važnu ulogu u refrakcijskom stanju oka, svaka i najmanja promjena radijusa zakrivljenosti znatno utječe na kvalitetu vida.

Bolest zahvaća otprilike 0.25% populacije, a najčešće se javlja u adolescentskoj dobi. Poznati su međutim i slučajevi obolijevanja od keratokonusa kod djece mlađe od šest godina, kao i kod žena za vrijeme menopauze. U pravilu, bolest se najprije pojavi na jednom oku, ali pacijenti najčešće potraže profesionalnu pomoć tek kada bolest zahvati i drugo oko, što može potrajati nekoliko godina.

 

Srabizam kod djece

Strabizam ili škiljenje (razrokost) zaslužuje veliku pozornost kada se govori o zdravlju očiju kod djece. Strabizam nije samo estetska pogreška, već je uvijek povezan sa smanjenjem prostornog vida. Kompleksno liječenje strabizma kod djece se izvodi već u predškolskoj dobi i zahtjeva dugotrajnu profesionalnu brigu očnog liječnika i predanu suradnju roditelja.

 

Konkomitantni strabizam

Ova vrsta strabizma zahvaća 4 – 6 % djece. Obično je urođen, a može se pojaviti do treće godine života. Kod ove vrste strabizma je kretanje očiju moguće u svim smjerovima bez ograničenja, i ne nastaje dvoslika. Škiljenje može biti jednostrano – škilji stalno samo desno ili lijevo oko. U tom slučaju je veći rizik od razvoja slabovidnosti. Drugi tip je izmjenični strabizam, kada oči rotiraju, a pacijent može zaoštriti sliku desnim i lijevim okom. U tom slučaju, opasnost od slabovidnosti je manja.

 

Paralitički strabizam

Za paralitički strabizam je karakterističan poremećaj pokreta jednog ili oba oka. Takav strabizam može biti urođen, ali ga se može i naknadno dobiti. Mogući uzroci su ozljede, tumori, bolesti krvožilnoga sustava, degenerativne bolesti, i drugi. U tom slučaju je jako neugodan simptom dvoslika (diplopija), koja pacijenta smeta i ograničava u normalnom životu. Uvijek je potreban temeljit pregled doktora i utvrđivanje uzroka paralitičkog strabizma. Kod urođenog oblika je većinom jedina mogućnost korekcije operacija.

Split 1

  • Adresa: Ul. kralja Tomislava 13, 21000, Split, Hrvatska

  • Telefon 021/346-707

  • više informacija

Split 2

  • Adresa: Zadarska ul. 7, 21000, Split, Hrvatska

  • Telefon 021/347-334

  • više informacija

Split 3

  • Adresa: Ul. Ruđera Boškovića 16a, 21000, Split, Hrvatska

  • Telefon 021/460-511

  • više informacija

Split 4

Zadar

Šibenik

Metković

Imotski

Omiš

  • Adresa: Četvrt Žarka Dražojevića 8, Omiš

  • Telefon 021/862-055

  • više informacija

Trogir